innervision

02.11.2005., srijeda

jednostavno neman voje napisat jebeni post.a toliko toga mi se izdogađalo što bi volila podilit s vama.ovih dana hoću.baren mislin tako.ako ne izvršin samoubojstvo prije toga.
¤¤zajebavan samo¤¤
- 17:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.10.2005., nedjelja

¤WIPE THE TEARS¤

Odavno mi se nije dogodilo da me neki band baci s nogu,doslovno,da me uzme.A to jako,jako volin.Naime,pere mi je posla po ivani neke albumiče,kako on to obično zna razveselit s vrhunskon glazbon,između ostaloga i machine head,i to svih 5 albuma.Kako ih nikad prije nisan slušala,počela san od zadnjeg albuma prema prvome (neznan zašto,ali iman takav princip slušanja kad odlučin poslušat sve od nekog banda kojeg nisan slušala,nekako mi tako najviše paše,a i najlakše mi je slušat tako).Enivej,trough the ashes of empires je album koji me totlano oduševi.Sinoć san ga slušala na discmanu kad san se napušena vraćala doma i mislila san da ću izletit iz jebene kože u određenim trenutcima.Upravo nevjerojatno.I sad ga slušan,ne mogu ga prestat slušat,i baš san zadovoljna,volin taj osjećaj....

Sinoć san bila do ane,prijateljica s korčule,čupkale smo obrve,obojala mi je kosu,stavljala neku masku na lice i drkala po noktima po ure (na kraju mi ih je obojala u crveno,što mi je sad prečudno) i ja san se valjda prvi put u životu osjećala ko žensko.Inače se ne osjećan tako kad vidin sve one ulickane i sređene žene oko sebe,osjećan se ko neki srednji rod.To sinoć mi je bilo baš simpatično i odlučila san da ću se češće osjećat tako.

Inače,ivana odlazi put londona za sedan dana.Valjda nakon pet godina života u zg. ti jednostavno dopizdi i moraš se maknut,moraš valjda sebi dokazat da možeš nešto više.Ja osobno ne bi baš imala muda poć sama u pizdu materinu,di nikoga ne poznan,di se moran sama financirat i sve sama za sebe napravit,pa makar to bi i tako cool grad poput londona,nema šanse.Nego,tek mi je sad postalo jasno da ide i da će mi pun kurac falit.Zadnjih godinu dana nismo se baš stalno slagale,često smo se svađale i svakava sranja,i mislila san da će nan možda i super doć da se odvojimo na neko vrime.Ali sad san shvatila da je ona osoba,koju san ja u ovih par godina koliko se družimo uspila totlano zavolit,i da bi najviše volila da ne ide nigdi.Znan da je to sebično,jer ona se psihički loše osjeća ode i svima je jasno da je za nju vrime da krene dalje,ali totalno će mi falit i mislin da njen odlazak neće bit nimalo lipo iskustvo.

Nasuprot tome,pere dolazi i utorak i sad smo zabavljene sa premištanjen stana i svih tih tehničkih pizdarija.Vjerojatno će nan trebat neko vrime dok svi ne uskočimo u neku rutinu i ne naviknemo se jedni na druge.Inače ne mislin da će bit većih problema.Marija mi je najsmišnija u svemu tome.Počela se zaljubljivat i totalno je u sedmom nebu,boli je kurac i slične sheme.Inače san jako zadovoljna što je našla dečka koji je prezakon,jer mislin da joj upravo to treba nakon prošlog idiota koji ju je psihički i fizički maltretira.Čisto onako da malo zaboravi i dođe sebi.

A ja?Ja naravo uvik nađen neke kamenčiće u postolu.Dala san uvjet,u kurac i fax više,u koji san uložila brdo živaca i truda,a bila san sretna jedan jedini dan zbog toga.Užas.Da kojin slučajen nisan uspila dat uvjet bila bi u kurcu godinama.Zaključila san da se nalazin u izrazito teškon razdoblju svoga života,ma koliko šutila o tome i pokušavala negirat.Mozak mi ne funkcionira baš nabolje,totalno san oglupila,ne mogu shvatit najednostavniju stvar i sve što rečen mi zvuči preglupo.Samo mi jeka odzvani u glavi i mislin se,muči molin te,ne govori.Valjda zbog svih pizdarija koje me muče san totalno rastresena i sjebana i odsutna.Naradije bi zaspala na par miseci dok sve ne upade u odgovarajuće kalupe kroz koje bi ja mogla funkcionirat.Mrzin ova centrifugirana stanja.

Ali donila san odluku da neću bit sebična.Jednostavno ću se pravit da je sve u redu,ne moran baš sve oko sebe zamarat svojin problemima.Pokušavat ću sebe uvjerit da je sve divno i krasno i da ne može bit bolje.Vjerojatno ću mariji popit jebeni mozak u određenin trenutcima slabosti,ali ona je ionako naviknuta na to.Jednostavno ne želin da svi misle kako san sjebana i u kurcu i ne želin da se bilo ko osjećan odgovoran za to,niti obavezan da to minja.ja ću sama sa svojin govnima probat izać na kraj,ko i uvik u životu.Uostalon,bolje da san sjebana,ionako se neznan ponašat kad mi se nešto lipo dogodi,što je izrazito rjetko.Zato i čekan da se ovaj uvjet kompezira s nekin sranjen.

Jedino što me baš izrazito jebe je to da mi je trebalo jebenih dvadeset godina da shvatin kako ovo nije faza,kako se neće sve prominit i sve bit bolje,kako je ovo moj život kojega moran odradit do kraja kako najbolje znan.I to je to,valjda.

- 18:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

03.10.2005., ponedjeljak

¤VOICE THAT'S HOLLOW¤

Nije baš da mi se da pisat ovaj post,ali ionako neman što radit.Trenutno se nalazin u čudnon vakuum raspoloženju,odnosno ne osjećan ništa a osjećan svašta.Uopće ne mogu definirat.

Slušan team sleep.Bili su mi totalno iznenađenje,ugodno najvjerojatnije,očekivala san drukčiju vrstu glazbe.Pretpostavljala san da nisu grezi,i da će bit pomalo experimentalni,i da će bit za spavanje,ali ovo je totalna jebena bolest.Pun kurac elektronike,izmišano tisuću vrsta glazbe,textovi su odlični,album je takav da kad čuješ prve tri stvari gubiš čvrsto tlo pod nogama,neznaš što bi sad treba očekivat,što će sad odsvirat.Slikovito rečeno,oni su spoj radiohead-a i deftones-a,pa sad zamislite kako to zvuči.btw osma stvar tomb of lIegia je upravo nevjerojatno dobra.

Enivej,ovaj vikend se izdogađalo milijun stvari.Prvo su dozvolili da prebacimo tri ispita,a kako san napokon dala jedan,ostaje mi još samo jedan,pa mi uvjet ne izgleda više tako nemoguće.Drugo,kod nas se priseli prijatelj s faksa na par dana,jer je ivana nestala u korčulu da se oprosti sa svojima prije nego što ide u london,pa smo se gazili sa svin i svačin tri-četiri dana.Međutin,njemu se sviđa marija,koja se intimno sprijateljila sa zajedničkin prijateljen (onaj prezgodni lik s faxa kojega san spominjala u prošlin postovima),na što je lik popizdi,napravo scenu i danas se iseli.Ja bi volila da mogu komentirat,ali sama san u zadnje vrime toliko bolesna i paranoična i ludo se ponašan da san se ogradila od bilo kakvih kritika.U petak u močvari je bilo sjajno,samo što san doživila jedno čudno iskustvo.Neka jebena gotičarka me pokušala požvalit nakon što me fačkala 15 min. a da ja uopće nisan skontala.Pobigla san dijagonalno na drugi kraj u kut i nisan se micala neko vrime.Danas san bila na obiteljskon ručku kod prijateljica iz korčule,osjećala san se strašno ugodno.Srela san tipa,njihovoga prijatelja s kojime san pričala o glazbi.Iako smo pričali o bendovima koje san prestala slušat,baš san uživala u činjenici da mogu s nekime zakon ćakulat o muzici,da neko svašta zna i da uživa u tome.Mama mi je danas poslala prejebeni paket s hranon i nekin tabletama,vitaminima i slično i to mi je bilo baš zakon.Još uvik se mogu razveselit s nekon malon stvar.

Neznan točno koji mi je kurac.Osjećan se ispijeno,prazno i glupo povrh svega.Možda od droge koju uporno šmrkan iako mi se stvarno ne da više.Skontala san da san u zadnje vrime paranoična i da iman filmove koje ne mogu kontrolirat i to mi je totalno crnjak.Shvatila san da san zabrijala svašta i sad neznan više što bi mislila.Iman osjećaj da je sve što mislin krivo,i da je sve moja bolest,i neman blage veze što je istina.Zbunjena san do jaja.Ma zapravo me boli kurac za sve.

Razmišljala san što bi htila da bude,da mi poboljša situaciju,da se bolje osjećan.Neman pojma.Prvo san mislila da bi se bilo dobro poševit bilo s kime,sad mi se čini da mi se to uoipće ne da,dapače da bi bilo užasno.Drogu san odavno odjebala u smislu da mi rješava probleme.Možda bi bilo super da san u sretnoj vezi koja savršeno funkcionira,s nekin likon koji je prezakon.Možda.Možda bi mi financijska situacija sve poboljšala.Možda se treban jednostavno odselit,prominit identitet,ili se ubit.Zajebavan se.Mislin da me trenutno ništa ne bi oraspoložilo.Osjećan se prožvakano i prazno.Totalno prazno,baš prazno.

Sad mi je prijatelj iz korčule posla poruku da zovemo i njega kad budemo jeli trip,jer ga planiramo ovih dana.iman neki blagi osjećaj da ću završit u ludnici nakon toga.

¤ma boli me kurac zapravo¤

in 1969
I killed a man of mine
in a small montana town
I was hunted down by hounds

hear the light has cried
their voices dry and hollow
hear the crowd cheer
they cheer me to the gallows

in 1985
I was doing time alive
I made a plan to escape
and live as the lady of the lake

hear the crowd of ghosts
their voices dry and hollow
can't you hear their calls?
they cheer me to the gallows

1995
was the year I came up for trial
I listened to his song
and watched the sun make the shadows long

hear the light have cried
his voices is dry and hollow
hear the crowd call
they cheer me to the gallows
hear the light called
his voices is dry and follow
hear the light have called
in a voice that's hollow

- 00:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.09.2005., utorak

GRAVITY

Upravo san se strahovito napušila.U zadnje vrime samo pušin neku bolesnu travu od koje mi se ništa ne da,pa se iživljavan u mislima.Obično me more neki crnjaci vezani za moju budućnost,kako je sve sjebano,kako neman pojma kako ću ja to sve,kako mi se svi gade i svi me pilaju (...),međutin sad san se počela prisjećat kakva san bila prije dvi-tri-četiri godine.Ionako neznan o čemu bi pisala.

Slučajno san na treba popit blogu pročitala komadić teksta jedne stvari od APC-a,što nisan slušala misecima,pa san ubacila 13 th step da svira.Nekako mi odgovara,podsijeća me na prošlu zimu,kad je pada snig,sve je bilo nekako bajkovito u biloj boji,a ja san se osjećala totalno smireno,toplo,nestvarno,izdrogirana ko govno,bez ikakvih problema...Gotovo san zaboravila kako je album prejeben.I smiruje me.

Dakle,kad san napunila 15 god. Doživila san valjda jednu od najvećih promjena u svome životu.Sve u meni i oko mene postalo je,odjednon,bitno drukčije.Od relativno mirne,najobičnije poslušne,osnovnoškoske glupače,koja je svaki razred prolazila s 5.0,išla na sva moguća natjecanja,bila prva na upisnoj listi za gimnaziju,pretvorila san se u totalni kaos.Odjednon san htila bit skroz drukčila od drugih,počela san lokat,pušit cigarete,pušit travu,bižat kroz prozor,padat predmete u školi i slično.Sa 16 ogd. san već potpuno izgubila osjećaj doma,starce san mrzila,ali doslovno,ko i sve ljude oko sebe.Bilo mi je bitno jedino što o meni misle ljudi s kojima san se družila,a mi smo ionako većina već bili sjebani i glupi do jaja.Sjećan se kad san probušila nos,mislila san da san donila najaču odluku u svome životu,mislila san kako meni niko nije potreban,da me za sve boli kurac.Većinu stvari koje san radila u ton razdoblju sad ne bi imala hrabrosti ponavljat.Jednon riči,bila san glupa ko kurac.
Tad san odradila i svoju promiskuitetnu fazu.Nisan se ševila,jer me bilo još previše strah,iako se sjećan da san imala opširna razmišljanja o romantičnom prvom sexu,ali san se stalno žvaljetala s nekin.To mi je kao nešto značilo.Tad san prvi i zadnji put u životu bila sa ženskon,onako zapravo smo zabrijale,i sjećan se da me to mučilo neko vrime.Zapravo san bila užasna,neodgojena,bahata i nevjerojatno glupa,a mislila san da mogu donit najispravniju i nabolju odluku o svome životu i da mi se nema ko mišat.
Jedino pozitivno što je izašlo iz toga razdoblja bilo je moje,doslovno gutanje knjiga.Mislin da san u godini dana pročitala jebeno brdo knjižurina,beletristike najviše,ali i svakavih drugih knjiga.Obavila san cjelokupnu lektiru srednje škole i šire.Sjećan se da san pročitala cili hrvatsko-hrvatski rječnik jer san se htila izražavat što kompleksnijin vokabularon.Jednostavno san imala takav film,mislila san da san među najpametnijima pa san to pokušavala potkrijepit i na taj način.
Međutin sa 17 i 18 i 19 ne bit trizan i normalan je jedino što mi je bilo bitno.Jeli smo na šake bombona skoro svaki dan,šake i šake tableta koje smo zalivali alkoholon,mislin da san bila spremna povuć i jebeno govno na nos da san znala da će me puknut...Kasnije san samo klizla na heroin s čime je počela prava nevoja...Nestalo je sve moje samopouzdanje,još san mislila da san najpametnija ali se nisan više tako osjećala.S jedne strane san nenormalno puno osjećala za puno stvari i ljudi oko sebe,dok san s druge intezivno mrzila sve i svakoga,najviše sebe.Bilo me strah apsolutno svega a ponašala san se ko da me boli kurac za sve.Nisan znala hoću li uspit završit srednju školu ili ću cili život ostat na usranome otoku.Mislin da san razmišljala o samoubojstvu svaki jebeni dan,iako san znala da to zapravo ne želin,a i da neman nikakva muda.Sa staron san se toliko svađala da je to prelazilo u jebeni SF.Kad god bi smo se našle u istoj prostoriji govorile bi jedna drugoj takve odvratne stvari da sad ne mogu virovat kad se sjetin.Glazba mi je polako prerasla u najbitniji segment života i jedino me ona uvik u potpunosti zadovoljavala.Općenito prema svima san se ponašala ko zadnje govno,a sanjala san da me svi vole i poštuju.
Sretna san još jedino bila kad bi unila u sebe toliko da san mislila da ću se izvrnut,ili ponekad kad bi se dogodi neki svitli trenutak s ljudima koji su mi bili dragi.U ton razdoblju san prvi put doznala što znači imat pravu,jebačku depresiju i sama sebi san obećala da se više nikad neću dovest u takvu sjebano stanje.

Mislin da san sad potpuno drukčija osoba.Većinu stvari san prestala radit;prestala san se drogirat,prestala san se žalit i kukat,prestala san razmišljat o glupin stvarima poput samoubojstva (ili ubojstva,i to san razmatrala),prestala san se bavit «kozmičkim» problemima smisla postojanja,ili filozofskim analizama svega oko sebe,iznad sebe i u sebi,jednostavno san odjebala gotovo sve što je narušavalo moj mir i živčano stanje.Iako još uvik mislin da su svi jebeni debili,ne želin se više isticat nešto posebno,niti bit totalno drukčija.Normalan život mi se čini tako jebeno primamljiv,doslovno uživan u njemu.Danas san npr. bila na ručku,na kavi,onda san kupila par gaćica,bila na ćakuli u prijateljice i kad san došla doma osjećala san se ok,gotovo zadovoljno.Iman čak i normalne probleme,one ljubavne i one s fakson.Jednostavno san se umorila od neurednog života,od sranja i pizdarija koje sama sebi priređujen.Mislin da mi je zagreb jako pomoga i stvarno se osjećan malo sigurnije,malo sretnije i,što je najvažnije,iman svoj mir.

Mislin,nisan ja zadovoljna ni sretna,ja još uvik sve kontan i jasno mi je svo sranje koje se događa.Još uvik san jedan veliki hodajući crnjak,ali stvar je u tome da san se oslobodila onih mučenja koja su bila nepotrebna.Nije život ružičast.Ali to vjerojatno već znate.

Lost again
Broken and weary
Unable to find my way
Tail in hand
Dizzy and clearly unable to
Just let this go

I am surrendering to the gravity and the unknown
Catch me heal me lift me back up to the sun
I choose to live

I fell again
Like a baby unable to stand on my own
Tail in hand
Dizzy and clearly unable to just let this go
High and surrendering to the gravity and the unknown
Catch me heal me lift me back up to the sun
I choose to live, I choose to live, I choose to live

Catch me heal me lift me back up to the sun
Help me survive the bottom

Calm these hands before they
Snare another pill and
Drive another nail down another
Needy hole please release me

I am surrendering to the gravity and the unknown
Catch me heal me lift me back up to the sun
I choose to live

p.s.ovaj post san napisala sinoć,ali ga zbog tehničkih problema nisan objavila.



- 20:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

20.09.2005., utorak

¤TAKE THE POWER BACK¤

Read my writing on the wall
No one's here to catch me when I fall
Death is on my side....suicide!!

Ma slušan rage against the machine,oduševljavaju me tekstovi,jer su prejebeni,oduševljava me kako sviraju,gitara je moćna u pičku materinu,oduševljava me Zack,bijesan je,pun mržnje što mi to odgovara,pa san odlučila počet s njihovon rečenicon.Izvukla san je iz konteksta,priznajen.

Atmosfera u stanu je puno bolja nego prošlih dana,i u mojoj glavi također.Ne osjećan se više u onolikoj mjeri sjebano i cila situacija mi se čini malo bolja,kako to obično i biva u životu.Taman smo naručile picu,gledamo telku,prava obiteljska atmosfera.Gledamo glupavi bar,a razlog tome leži u bolesniku romanu,naravno,totalno jebački izgleda pa ga malo komentiramo.Čim se odnosi dotiču same površine situacija je lakša i opuštenija.

Još nisan dala niti jedan jebeni ispit,moja kalkuliranja vezana za uvjet ostat će,izgleda,realizirana samo u mašti.Neću lagat da me boli kurac,mislin da će mi starci popit mozak,a o grižnji jebene savjesti da i ne govorin.

Jučer san bila na kavi u zvuku s jednin prijateljen iz korčule koji je malo puka mozgon.Kad smo ga ja i marija posjetile u vrapču bilo mi je grozno i šokirajuće,ne samo jer je on bi totalno lud,nego svi ti bolesnici i ta doslovno bolesna atmosfera…naporno do jaja…Ali jučer mi je bilo zanimljivo,čak ugodno,što me lipo iznenadilo.Izgleda da je malo bolje.Pričali smo o svemu i svačemu,malo smo se žalili jedan drugome i tako.Nisan htila da se osjeća ko neki luđak,pa san mu objasnila da smo svi mi sjebani i ludi,samo da je on preosjetljiv pa se nije moga nosit s time.Ja to zapravo i mislin,ali isto tako mislin da je on daleko od normale.Valjda su ga sve te tablete skroz usporile,pa zamišlja kako je vrati nazad svoj život za par sekundi što mu omogućuje da predviđa situacije.I u jednon trenutku mi je s oprezon saopći kako je on možda novi isus,kako je besmrtan.Ja san mu rekla da ne bude lud,i sve san okrenula na zajebanciju.Neznan,mislin da se nisan baš nešto posebno dobro nosila sa situacijon,ali imala san najbolje namjere.A lik je ove godine na festivalu amaterskog filma u zg. uša u 20 najboljih.

Kako je sve to u kurcu.Ja san tisuću puta imala osjećaj da ću puknut glavon zauvik,ali uvik bi došla sebi i nosila se nekako sa svin mogućin sranjima.On,recimo,valjda nikad nije ima dovoljno snage u sebi da se bori,pa se jednostavno prepusti i puknu.I vjerojatno će ga to pratit do kraja života,koliko-toliko razumna stanja i stanja lucidnosti.Užas.

Kad smo kod lucidnosti,danas san svratila do svog psihića,hihihi,kako to samo zvuči.Ali bez zajebancije.Nije mi nešto posebno kopa po mozgu nego me je odma zamoli za jedan “urinček”,kako on to reče,nakog čega me testira na sve droge i tablete.Ma koliko to bilo nekako ponižavajuće,jer iman dvadeset godina a moran pišat u čašicu kad mi se naredi,nema boljeg osjećaja nego se popišat u istu a znat da će test bit negativan.I bila san negativna,na sve,osim na travu,ali za to me stvarno više niko ne pila.I onda mi je doc reka kako san ja jedna od najambicioznijih pacijenata i to mi je bilo zakon.Narasta mi je ego :)
Mislin da bi to bilo to.Danas san stvarno gotovo euforičnog raspoloženja,ili samo nisan u kurcu pa mi je drukčiji osjećaj malo stran i preuveličan.Ali nema šanse analizirat,odustajen od dubinskih analiza.Nisu mi donile ništa previše pozitivno u životu.Go with the flow i budi sretna dok traje....

- 22:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.09.2005., nedjelja

¤ALWAYS THE SAME OLD TASTE,JUST NEW INJURY¤

Moran priznat da se odavno nisan osjećala ovako loše.Hladno je za popizdit,užasno je vrime,kroz prozor ulazi jebena tmurna boja koja potiče ovo moje fantastično raspoloženje.Osjećan se doslovno posrano.Slušan zadnji deftones.Znala bi ga slušat ovo lito kad bi išla doma a bila bi sjebana.Nekako mi se činilo da mi pomaže.

One of these days you'll break me of many things.

Sinoć mi je ivana rekla neke stvari koje su me totalno pogodile.Zapravo mislin da su me zgazile,porazile i dobro sjebale.I to dok san pila bambus i pušila joint neposredno prije izlaska u močvaru,a veselila san se toj suboti cili jebeni tjedan.Iz stana san izašla u takvome crnjaku za koji san znala da nema šanse da se izvučen,baren ne večeras.U močvari mi je naravno bilo grozno.Koncerte san jedva čula,zabila san se u masu i buljila u stage,nisan ništa doživljavala oko sebe.Vrtila san film u glavi i pokušavala skontat kako ću se iskulirat i nastavit ko da se ništa nije dogodilo.Par puta mi je bilo toliko mučno u želucu da san mislila da ću povratit sve što osjećan.Neka ženska me izgurala u zahodu dok san namištala kosu isprid zrcala a ja san lipo počela plakat umisto da joj jeben mater ili nešto.Jedva san čekala da nestanen,da dođen doma i zaspen da ne moran više ništa osjećat.

As soon as you came in,the agony it went away.

Naputu do doma analizirala san situaciju s marijon,do u detalje.Nismo ništa novo zaključile.Većinu sranja koja moraš trpit u životu sam sebi zakuhaš.Ona koja ti neko stvarno namisti i podmetne,ne radi ti to jer te mrzi,nego se bori za svojin frustracijama.Svi smo zapravo žrtve nečijih frustracija,i svi nekoga maltretiramo svojima.Ali ja sa ovaj put napokon shvatila da stvari koje ja zamišljan ne postoje.Ljudski odnosi se ne baziraju na osjećajima,nisu oni najbitniji i najcjenjeniji,ne težimo svi da nas osjećaji vode kroz ponašanje.Uostalon,sva ta ponašanja možeš interpretirat na tisuće i tisuće načina,a samo pravi autor zna istinu.Enivej,odlučila san da odustajen bilo što osjećat do daljnjega,zapravo ću se trudit da to bude tako.Previše san ranjiva ovako,svakome dopuštan da mi zaviri u prsni koš,a to nije nimalo zdravo.Od sad ću odluke o svojin ponašanjima i djelima donosit na temelju razuma i totlano bez osjećaja.U svakoj situaciji ću prvo pripazit na svoj šupak,da meni bude najbolje i najviše koristi onda mogu svi ostali,za koje me boli kurac jer ništa ne osjećan.Tako ću se i ja napokon uklopit u ovo jebeno društvo,postat ću govno koje ne zaslužuje ni jednu jedinu lipu rič i smijat ću se mladin entuzijastima koji sanjaju da će živit po svojin pravilima.Jedino se marije ne odričen,jer ne mogu,ne želin,a i daje mi onaj osjećaj sigurnosti i spoznaju da nisan totlano sama sa sobon.Ni glazbe,naravno,tu ću još jedino pokazivat kakva san zapravo,dok me ne poždere svakodnevnica i ne odjeben i to.

Here we are!you're pins,I'm needles.....Lets play.......

Ma koliko to klišejasto zvučalo,u takvin nekin sjebanin trenutcima priča uvik skrene na heroin.Ali stvarno uvik.Puten smo nas dvi maštale kako bi bilo zakon kad otvorimo vrata stana upadnemo u neku dimenziju u kojoj bi nas na stolu čekala dva puna guna,od nekih devedeset crtica,guste smeđe boje,kako bi odma od prve našle venu i pukle se savršenin materijalon,a da se sutra ničega ne sjećamo.Toliko smo se zadubile da smo se skoro izgubile,pa smo pješačile desetak minuta više do doma.Tamo nas,naravno,nije čekala nikakva dimenzija i nikakav dop.Zaspala san zamišljajući kako san na koncertu systema i kako je život zakon.

But don't speak,don't say nothing
In case we ever do meet again
Something's wrong with you
Well I hope we never do meet again

- 15:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.09.2005., četvrtak

MASCARA

Nisan napisala post već tri dana i moran konstatirat da san se baš uželila.
Speechless mi je predložila da napravin svoju listu naj tipova i žena.Žene san odma odjebala,ne da mi se.Lista tipova bi išla ovako:

1. SHAVO ODADJIAN (basist systema,definitivno na prvon mistu,daleko iznad drugih,osim što je prejebeno zgodan ima super bradu,izgleda prebolesno,ima super patike,radi spotove i svira moj najdraži instrument.)
2.EDWARD NORTON (ima nešto posebno,neki intrigantni pogled,fantastičan je glumac koji glumi u cool filmovima,zakon boja kože)
3.EWAN MCGREGOR (ali samo ko Marc Renton iz trainspotting-a,ostale faze su ok ali ništa posebno,ko Renton je bi jeben do bola,mršav,sjeban,navučen i u starkama)
4.JACK WHITE (iz white stripesa,odličan smisao za modu,nekako je mističan,uvik nešto bijesan,iman feeling da je životinja,iz očiju mu izvire pamet i bolest,rastura jebenu gitaru.)
5.BRIAN MOLKO (iz placeba,prije san doslovno doživljavala orgazme na njega,sad više nije tako,ali osjetila san potrebu da ga uguzin u listu jer mi je dugo bi broj jedan)

Kad smo već kod dobrih tipova,već dva dana pušin jointe s jednin prejebenin likon s faxa,mislin da je to najbolji lik kojega san imala priliku vidit u stvarnon životu.Malo san ga mirkala sa strane i zaključila da je tip totalni ženomrzac,ili samo ima takav stav.Onda san zaključila da bi bilo super da san zagrijana za njega,što me potaklo na razmišljanje,i naravno dovelo do zaključka da je lik totalno napet,ali da san ja zaljubljena,i to skroz.
Zaljubljivanja mi u životu nikad nisu bila problem.Uvik san u nekoga zaljubljena,a taj neko se mjenja zajedno samnon,zajedno s glazbon koju slušan i stavovima koje iman.I svaki put mislin da je najjače i najbolje.Tako i ovaj put.
Zaljubila san se u najboljeg prijatelja.Imali smo fantastičan odnos,užasno blizak i otvoren prvih godinu dana,onda smo se zbog različitih sranja udaljili.Neko vrime se nismo ni družili.Kad smo se ponovno počeli zbližavat ja san nekako uspila razvit prema njemu drukčije osjećaje što dokazuje tezu da muško-ženska prijateljstva nisu moguća.Naime sidili smo jedan dan u Korčuli u njega doma na kauču i on mi je nešto priča a ja san gledala u one velike plave oči i nisan čula niti jedne jedine jebene riči koju je izusti.Bila san totlano u šoku i trebalo mi je da sama sebi priznan što mi se događa.Onda san priznala i drugima,na kraju i njemu.Naša priča završila je polusretno,ili polutužno.On me nikad nije moga zamislit na bilo kakav način osim da smo super prijatelji i ja san to nekako uspila prihvatit.Iako san mislila da od našeg prijateljstva neće više bit ništa,naprotiv,cilo lito smo se intezivno družili,izlazili vanka,opijali se,drogirali se......Stvarno je postupi prezakon,jer moglo mi je bit sjebano do bola.
A lik je prezakon,obziran,osjećajan,prepametan,zna sve o glazbi,super se oblači,meni super i izgleda ali tu više nisan objektivna.
Ali jednostavno više neman vjere u to prijateljsvo,jer kad.tad će tu nešto puknut,više nije ko prije.Sad san ljubomorna u kurac,i napet mi je i zbunjena san jer prije takvo nešto nisan moglazamislit.Neznan,zbunjena san.
Što vi mislite?

- 22:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.09.2005., ponedjeljak

DARK MOOD

Nisan baš najbolje.Osjećan se užasno,ko zadnje govno.Sama sebi san glupa,ružna i odvratrna.Loše.Svakih uru vrime iman napadaj plača.Zapravo to nije plač,samo ispustin par suza.A kad udahnen u osjetin u plućima nagomilane osjećaje.Nisan plakala sigurno dvi godina,bila san totalno otupila,ništa me nije moglo dotaknut.Otkako san odjebala heroin vratila san se starome osjećaju nemoći,osamljenosti i straha.Danas je posebno loše.
Još plus iman konfuzne,previše intezivne snove.
Slušan Isis,Oceanic,fantastičan album.Pomalo maglovit,niti jedan zvuk nije sam za sebe,striktan,svi su izmišani,topli,u nekome teškome molu.Svaka stvar je ko stanje uma,ima momenata kad ti je sve jasno,nema iluzija,svjestan si svega,ima momenata kad neznaš uopće koji kurac se događa,ima momenata kad totalno popizdiš od svega što te jebe i zbog svih koji te jebu pa to naglas izbacuješ.U petoj stvari su stavili pravi zvuk kitova koji se preklapa s nervoznin glasovima ljudi,neka panika,nevoja....mene je podsjetilo na spašavanje kitova koji su se nasukali.Odgovara mi danas,smiruje me.
Što su zapravo osjećaji?Učin sociologiju za ispit i sve su objasnili,statuse,uloge,vrijednosti,marksizam,stratifikacije (....)
ali što je pobogu osjećaj?Nemožaš ga kontrolirat,nemožeš ga potisnut,nemožeš se izličit od njega.Jednostavno te jebe i jebe...Kontan da će čovječanstvo naposlijetku odbacit osjećaje,jer samo smetaju,usporavaju evoluciju i nemaju puno smisla.Baren bi trebali.Mislin da san bila puno zadovoljnija dok nisan osjećala ništa.Nešto ugodno zbog njih ionako se događa previše rijetko,ili skoro nikad.
Sad je upala marija sva izbezumljena sa konstatacijon da «ovi systemi nisu normalni,ja ću popizdit!»Hm,što ti je muzika.
Iden zapalit joint.Iako bi mi sad najbolje legla jedna injekcija teške droge.Ali odagnat ću te crne misli i raspoloženje,hoću nekako.
Always look on the bright side of life.
Yeah,sure......................................................................................

- 19:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.09.2005., nedjelja

¤GOD SAVE THE QUEEN¤

Evo me slomljena,izmoždena,iscrpljena i nikakva posli subotnjeg izlaska.Na kraju smo odjebali močvaru i završili na confusion-u u staroj klaonici.Ispalo je zakon.Iako ja osobno baš ne preferiran tu vrstu glazbe,nakon par godina san se uspila naplesat,čak san se bunila kad smo išli ća.Ivana,druga cimerica,je čak ubola tipa s kojin se poševila.Blago njoj.
Ona dva benda na početku,neki bosanci i mađari,su mi bili odlični,kasnije mi se nije baš svidilo.Ali na kraju neko iz confusiona je odsvira pravi old school drum'n' bass,sa MC-om,i to mi je super leglo.Uostalon,moralo mi je leć nakon bambusa,svih onih votki-coli i crtica speeda,te jointića.Zato se sad i osjećan ko govno.A ja se kao ne drogiran.Zamisli koji je to neuredni život kad ti konzumiranje alkohola,trave i svih psihostimulativnih droga zvuči ko apstinencija.
Ali jednostavno iman problem bit trizna.Mislin da se trizna nisan nikad nigdi zabavljala.Sinoć san bila izdrogirana ko šlapa i odličnog raspoloženja a opet san imala rupe u kojima su mi upadali crnjaci i nisan se nikako mogla opustit.Onda pokušavan samu sebe uvjerit da neman zašto bit takva,da san dovoljno pametna i u redu osoba i da se neman zbog čega crnjačit,ali možeš ga jebat kad ne pomaže.Međutin,primjetila san da je to sve manje što san starija.Kad ću se ja napokon razvit u normalno ljudsko biće (ma što to značilo) i hoću li uopće,u kurac??
Prije je zva Pere i reka da nan se jedan prijatelj ženi,da je kupi curi zaručnički prsten i da je ona trudna!!!!!Koji jebeni šok!Ali nije mi ovo prvi put da san to doživila.Prije dvi godine je prijateljica sa 18 godina,dok se drogirala ko prasica,odlučila ostat trudna.
Iako mislin da je dobit svoje dite jedan od najlipših i najvelinčastvenijih osjećaja u životu,još se ježin od te pomisli,i ježin se od pomisli da je neko meni blizak spreman na to.Mislin da,ako hoćeš imat dite,moraš bit potpuno spreman to dite savršeno odgojit i pružit mi nešto,a to znači kompromis,ono što najteže izlazi iz mene.I onda kad se neko koga dobro znan odluči na to iman osjećaj da se i moje vrime bliži,a ja to zamišljan za par tisuća svjetlosnih godina,pa me ćapaju crnjaci....
Uostalon,ko zna jeli taj prijatelj uopće spreman na to?Zato ja ne bi dopustila svima da imaju dicu.Prije nego bi dobili dozvolu za stvaranje potomka morali bi proć određene psihotestove i slična sranja,nešto po čemu bi se miglo zaključit hoće li bit dovoljno dobar roditelj,jer stvorit od nekoga osobu,usadit mu neke osnovne vrijednosti,to je najteže na svitu!I tako debili ne bi bili roditelji,ne bi stvarali debile i magični krug debilizma bi se raspa,nadan se.
E da san baren ja kraljica apsolutno cile kugle jebene zemaljske.Svima bi nan bilo bolje¤¤¤¤¤¤

- 20:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.09.2005., petak

ma nije ovoliki post,nego san ga ja glupača pisala u wordu pa san nešto zajebala dok san copy pejstala i objavila san ga dva puta. a jebi ga,početničke pogreške i entuzijazam
- 21:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

unutarnja vizija svega i svačega

Linkovi

čitan

¤SPIDERS¤
The piercing radiant moon,
The storming of poore June,
all the life running trough her hair,
approaching guiding light,our shallow years in fright,
dreams are made winding
trough my head.
Before you know,
awake
your lives are open wide,
your V-chip gives them sight,
all the life running trough her hair,
the spiders all in tune,
the evening of the moon,
dreams are made winding
trough my head.
Before you know
awake
trough my head
trough my head
before you know
I will be waiting all awake
dreams are made winding
trough her hair

¤system of a down¤



Image hosted by Photobucket.com



¤ALL CUT UP¤

I think we'll cut you up to find some good in you.
Your eyes betray your lies,
Come face your consequnces.
Space man philosophy,
green man drivin in the H.o.V.
Death oversees the industry make us all happy,
MAKE US ECTASY.
Think about the reason why you came 'cause we don't want you here.
Tell us again that I'm the fucking problem
with hope I'll disappear.
I thought this was a good time to tell you that I'm fine.
Sometimes I get a little angry,
RIGHT NOW I'M HIGH.
FUCK YOU for the great disease-fals hope in reality,
every night I have strange dreams that there's no FUCKING GOD...
...only ANARCHY!
Think about the reason why you came cos we don't want you here.
Tell us again that I'm the fucking problem
with hope I'll disappear.
We see it,
WE SEE IT ALL THE FUCKING LIES,
We see it all,
are you satisfied?
Think about the reason why you came 'cause we don't want you here.
Tell us again that I'm the fuckin problem
With hope I'll disappear.
ARE YOU SATISFIED???

¤NothingFace¤




¤SETTLE FOR NOTHING¤

A jail cell is freedom from the pain in my home,
Hatred passed on, passed on and passed on,
A world of violent rage,but it's one that I can recognise,
Having never seen the colour of my father's eyes.
Yes, I dwell in hell, but it's a hell that I can grip,
I tried to grip my family,
But I slipped
To escape from the pain in an existence mundane
I gotta 9, a sign, a set and now I gotta name
Read my writing on the wall,
No one's here to catch me when I fall,
Death is on my side....suicide!
Read my writing on the wall,
No one's here to catch me when I fall,
Caught between my culture and the system....genocide!
Read my writing on the wall,
No one's here to catch me when I fall,
If ignorance is bliss, then knock the smile off my face,
Yeah!
If we don't take action now,
We settle for nothing later,
Settle for nothing now,
And we'll settle for nothing later.

¤rage against the machine¤